Karijeru započeo kako motociklista 1971. godine da bi kasnije prešao na reli prvo kao suvozač pa i vozač.
Počeci automobilizma kreću uz saradnju sa Šegonom kome je bio suvozač do 1978. kad sprema svoj auto, zastavu 101 grupe 1, i sa njom kreće da nastupa na reliju i brdu i krugu povremeno.
Posle dobrih nastupa u zastavi na red dolazi novi auto, talbot grupe B sa kojim se nije previše usrećio zbog čestih kvarova na autu i skupog održavanja.
1986 godine nabavlja uno turbo sa kojim uspešno nastupa na relijima Saturnus, Ina Delta, Opatija, reli prijateljstva i mnogim drugim tako da 1987 godine postaje državni šampion u grupi N sa suvozačem Lucianom Ružićem. Pored suvozača Ružića tokom par sezona Damiru su društvo u autu pravili Branko Bedić kao i Slavko Peračković.
Usled nedostatka finansija i sponzora Vidas nije imao prilike, i pored jake želje i stečenih uslova, da se oproba na Alpe Adria Kupi i drugim medjunarodnim takmičenjima pa je po prekidu reli karijere 1987. godine svoju karijeru usmerio na kartin sport kao mentor mladom Vesligaju.
Počeci automobilizma kreću uz saradnju sa Šegonom kome je bio suvozač do 1978. kad sprema svoj auto, zastavu 101 grupe 1, i sa njom kreće da nastupa na reliju i brdu i krugu povremeno.
Posle dobrih nastupa u zastavi na red dolazi novi auto, talbot grupe B sa kojim se nije previše usrećio zbog čestih kvarova na autu i skupog održavanja.
1986 godine nabavlja uno turbo sa kojim uspešno nastupa na relijima Saturnus, Ina Delta, Opatija, reli prijateljstva i mnogim drugim tako da 1987 godine postaje državni šampion u grupi N sa suvozačem Lucianom Ružićem. Pored suvozača Ružića tokom par sezona Damiru su društvo u autu pravili Branko Bedić kao i Slavko Peračković.
Usled nedostatka finansija i sponzora Vidas nije imao prilike, i pored jake želje i stečenih uslova, da se oproba na Alpe Adria Kupi i drugim medjunarodnim takmičenjima pa je po prekidu reli karijere 1987. godine svoju karijeru usmerio na kartin sport kao mentor mladom Vesligaju.